Apel sugrađanima!........ Preneseno sa jedne Facebook stranice

 

 
Građani, sugrađani, dame i gospodo, susjedi, stanovnici, prijatelji...
Nažalost, unatoč brojnim upozorenjima u našem gradu sve po starom...

Pale se njive, šume, livade... vatra se otme kontroli, pobjegne se s požarišta, nastupaju VATROGASCI.
Požar se ugasi, ljudi nas komentiraju, neki hvale neki ismijavaju, prođe par dana opet ista priča...
Da li se ikad itko zapitao? Da li je ikad itko razmišljao? VATROGASCI
Ko su ti vatrogasci? Kako rade ti vatrogasci? Da li ti vatrogasci imaju privatni život? Da li ti vatrogasci imaju obitelj?
... Znamo, znamo... opet će neko reći pa tko vam je kriv, tko vas je tjerao da budete dobrovoljci...
Gospodo draga srce nas vuče da pomažemo ljudima u nevolji, da spašavamo, da volontiramo... ali zar se taj naš dobrovoljni duh mora iscrpsti da iznemoglosti? Ismijati? Izrugati? E pa ne treba... Mi ćemo uvijek priskočiti u pomoć bez razmišljanja, bez dvojbi ćemo vam pomoći...
Čemu sad sve ovo pišemo? Pišemo da počnete razmišljati prije nego zapalite vatru... Jer kad ju zapalite i odete naiđe slučajni prolaznik, nazove 193, obavijesti o požaru, nastupamo upravo MI.
MI vatrogasci krećemo u akciju, skupimo se u domu odradimo intervenciju, odemo doma... Prići nije kraj...
Da li je ikad itko pomislio gdje su ti vatrogasci prije dizanja uzbune? Što rade ti vatrogasci prije dizanja uzbune? Nije nitko... Zato ćemo vam mi sad to pojasnit....
Dobivamo poziv, dižemo se od stola s nedjeljnog ručka, izlazim iz tvrtke stavljajući posao na kocku, otimam se iz zagrljaja svoje cure, ostavljam svoju ženu i djecu, dižem se iz veselog društava sa vesele zabave, ostavljam zabrinutu majku doma, ostavljam obitelj doma i ODLAZIM NA INTERVENCIJU.
Ja sam otišao bez razmišljanja, stavio sam svoj život na kocku, svoje zdravlje također no to nije sve...
Ostavio sam doma svoju majku, svog oca, svoju ženu... Dok sam jurcao po kući tražeći nešto da obučem na brzinu i da odjurim, u svoj toj zbrci sam pogledao majku, oca, ženu... Što sam vidio? Vidio sam zabrinuta lica, vidio sam oči pune suza... no ipak sam otišao i ostavio ih doma, da bi ugasio taj požar koji je neko bez imalo grižnje savjeti podmetnuo, zapalio...
Htio sam vam skrenuti pažnju na to da nismo sami, da i mi imamo obitelji, posao i da ovaj posao obavljamo iz potrebe za pomaganjem drugima u nevolji...
Hvala svakome koji je pročitao ovaj nas tekst i koji je bar na par sekundi razmislio i o nama dobrovoljnim vatrogascima.
Još jednom vas sve lijepo molim NE PALITE NJIVE, ŠUME, LIVADE...

 

Povratak